Pravne sankcije u sportu

Sport, kao sastavni dio života velikog broja ljudi, susreće se sa pravom na jedan neuobičajen način. Naime, pravo je jedan od temelja „fer igre“ koja sport odlikuje plemenitošću. Kada sportisti i njihovi pokrovitelji (timovi, lige) izbjegavaju propisana pravila, onda se time dovodi u pitanje sama svrha sportskih takmičenja. Tada se uočava značaj prava i pravnih sankcija u sportu koje isti štite od zloupotrebe i prevare.

Prevare se u sportu javljaju u različitim oblicima – od dopinga, namiještanja rezultata, nedozvoljenih sportskih poteza, pa do smanjivanja vazdušnog pritiska u fudbalskim loptama ili čak do korišćenja čvrstih materijala u bokserskim rukavicama.

Neke od najpoznatijih primjera sportskih prevara, a u kojima su pravne sankcije odigrale važnu ulogu – bilo da su izostale, neadekvatne ili preoštre, opisali smo u ovom tekstu.

 

  1. „Deflategate“

Jedan od najpoznatijih slučaja prevare u sportu desio se tokom plej ofa Nacionalne fudbalske lige Sjedinjenih Američkih Država (NFL) 2014/2015. godine kada su ekipa New England Patriots-a i njihov poznati kvoterbek Tom Brady optuženi da su namjerno smanjivali vazdušni pritisak iz fudbalskih lopti.

Ispuštanjem vazduha iz lopti tako da je pritisak manji od propisanog, fudbalske lopte postajale su lakše za držanje i hvatanje, što je pomoglo igračima da igraju u hladnim vremenskim uslovima.

Nakon što je NFL sproveo istragu ovog slučaja, donesena je disciplinska odluka da se ekipa novčano kazni i da im se oduzme pravo na izbor igrača na draftu, dok je igrač Tom Brady suspendovan četiri utakmice.

Tom Brady i Udruženje igrača NFL-a izjavili su žalbu na ovu odluku o njegovoj suspenziji, pa je tako ovaj slučaj prošao kroz razne faze pravnog postupka uključujući pregovore, arbitražu, pa čak i postupak pred federalnim sudom.

Glavni argument igrača bio je to da disciplinski postupak nije sproveden prema propisanim pravilima, dok je sa druge strane NFL tvrdio da je u potpunosti nadležan da igračima izrekne disciplinske mjere za ponašanje koje ide na štetu cjelokupnoj ligi.

Pravni postupak završen je 2016. godine na način što je Tom Brady povukao svoju žalbu i prihvatio utvrđenu suspenziju.

Međutim, ova kontroverzna situacija otvorila je niz značajnih pravnih pitanja u sportu, a posebno je potrebno istaći ono koje se odnosi na nadležnost za izricanje pravnih sankcija u disciplinskom postupku, a koje je u ovom slučaju pripalo NFL-u kao krovnom tijelu svih klubova američkog fudbala.

Za napomenuti je to da je  Crnoj Gori je članom 41 važećeg Zakona o sportu nadležnost za uređivanje pitanja disciplinske odgovornosti sportista povjerena nacionalnom sportskom savezu, a što je identično pravno rješenje kao i u Sjedinjenim Američkim Državama. Dakle, da se ovakva vrsta sportske prevare dogodila u Crnoj Gori, nacionalni sportski savez imao bi potpuni legitimitet za donošenje pravne sankcije.

  1. Lance Armstrong

Lance Armstrong, kao sedmostruki osvajač Tour De France biciklističke trke, važio je za najboljeg i najpoznatnijeg biciklistu svijeta, sve do 2012. godine kada je pokrenuta istraga protiv njega zbog optužbi za doping.

Nakon sprovedene istrage, Antidoping Agencija Sjedinjenih Američkih Država utvrdila je da je Armstrong tokom svoje dugogodišnje karijere ipak koristio supstance za poboljšanje performansa, pa je tako proglašen za glavnog organizatora najuspješnijeg doping programa ikad viđenog u sportu.

Iako tokom trajanja postupka nije priznao krivicu, Armstrong je ipak odlučio da se ne bori protiv optužbi.

Konačno, Lance Armstrong morao je da se suoči sa pravnim sankcijama koje su, između ostalog, uključivale i oduzimanje svih do tada osvojenih titula, doživotno isključenje sa svih biciklističkih trka i događaja, gubitak sponzorstava, te mnogobrojne tužbe za povraćaj novca koji je tokom godina primio na ime osvojenih nagrada i bonusa.

U Crnoj Gori kontrolu dopinga na osnovu člana 102 važećeg Zakona o sportu vrši Komisija za antidoping u čijoj je nadležnosti i izricanje pravnih sankcija sportistima kojima se utvrdi korišćenje nedozvoljenih supstanci.

  1. Antonio Margarito – „Tajna Metoda“

Antonio Margarito Montiel je profesionalni bokser čija karijera je trajala od 1994 do 2017. godine. Tokom trajanja svoje karijere u „velter“ kategoriji ostvario je ukupno 41 pobjedu (od čega 27 tehničkim nokautom) i 8 poraza, pri čemu je osvojio titule prvaka svijeta u organizacijama WBO (World Boxing Organization), IBF (International Boxing Federation) i WBA (World Boxing Association), koje su 3 od ukupno 4 vodeće bokserske organizacije na svijetu.

Dvadeset četvrtog januara 2009. godine, Margarito je boksovao protiv Shane Mosley za odbranu WBA titule prvaka svijeta. Neposredno pred meč, trener Shane Mosley-a, Naazim Richardson, primjetio je da su rukavice Margarito naročito tvrđe nego inače, pa je tražio dodatnu sudijsku provjeru bokserskih rukavica. Sudija je novom provjerom otkrio da su Margaritove rukavice bile napunjene nepoznatom materijom u vidu praška koja ih učinila znatno tvrđim. Sudija je naredio novo bandažiranje i meč je otpočet, a završio se pobjedom Mosley-a nad Margaritom i to tehničkim nokautom u 10. rundi. Shane Mosley je od početka do kraja meča bio u kontroli nad svojim protivnikom.

Nakon meča, dodatnom provjerom utvrđeno je da je pomenuti prašak zapravo bio kalcijum sulfat (slika 1), hemijsko jedinjenje koje je glavna komponenta pri izradi gipsa. Glavna stvar kod ovog jedinjenja je što pri dodiru sa vodom, materija postaje čvršća.

Antonio Margarito je mimo pravila sporta koristio ovu materiju da bi stekao prednost i to na sljedeći način: prvo bi natopio bandaže u kalcijum sulfat i zatim bi bandažirao šake i stavio bokserske rukavice. Tokom zagrijavanja i prvim rundama meča, rukavice ne bi bile toliko tvrde pa bi prošao neopaženo, dok u kasnijim rundama u dodiru sa znojem i vodom postale bi  znatno tvrđe. Protivnici su nerijetko govorili da su iznenađeni snagom njegovog udarca, a neki su i doslovno koristili poređenje „kao cigla“.

Zbog prednje opisanog postupanja, crna sijenka je prekrila karijeru Antonia Margarita jer su dovedeni u pitanje svi njegovi prethodni uspjesi i sportska dostignuća.  Iako je tek neposredno pred meč sa Shane Mosley-em „tajna metoda“ Margarita otkrivena, ipak postoje dva poznatija meča koja su dio ove kontroverzne priče.

Prvi meč desio se 26. jula 2008.godine, između Miguel Cotto-a i A. Margarita, samo pola godine nakon razotkrivanja „tajne metode bandažiranja“. Miguel Cotto, višestruki svjetski šampion, odlično je započeo je meč i prema ocjeni sudija bio je bolji u prvoj polovini meča. Međutim, u nastavku meča Margarito je preuzimao kontrolu i sa vrlo malim brojem udaraca je uspio da pogodi Cotto-a, ali kada god bi uspio u tome, ostavljao bi krvav trag na njegovom licu. Posle samo nekoliko rundi njegovo lice je bilo deformisano, otečeno, sa više otvorenih posjekotina i prekriveno krvlju. Bijeli peškir je bačen u 11. rundi iz ugla Miguel Cotto-a, koji nije bio u stanju da nastavi meč i pored njegove želje. (slika 2. i 3.)

Nakon što je javnost saznala za pokušaj prevare u meču protiv Shane Mosley-a, smatrano je da je Margarito istu metodu koristio i protiv Cotto-a, osim što je do tada to prolazilo neopaženo. U javnosti je kružila slika nakon meča Miguel Cotto – Antonio Margarito, na kojoj se jasno vidi ruptura na bandažama Antonia Margarita (poznato je u sportskoj praksi da se šake boksera bandažiraju prvo od gaze i preko nje ide zavoj, pri čemu takva bandaža nije sklona pucanju ili rupturi pogotovo preko rukavica, a da bi se to desilo, morao bi da dođe do kontakta sa nekim izrazito tvrdim ili oštrim predmetom).

Nakon godinu dana suspenzije Margarita i kazne od 100.000,00 USD zakazan je revanš meč između istih protivnika, ovaj put sa mnogo strožom kontrolom.

Revanš meč Cotto – Margarito desio se 3. decembra 2011. godine, a u kojem je pobijedio upravo Cotto tehničkim nokautom u 10. rundi na oduševljenje publike, jer je sportska javnost omrzla Margarita od kada se pročulo za aferu „tajne metode bandažiranja“. Ovaj meč je jedan od najčuvenijih boks mečeva ikada i poznat kao „slatka osveta“ Miguel Cotto-a.

Sada se postavlja pitanje koje su pravne posljedice ovako grubog nepoštovanja sportskih pravila, a na štetu i zdravlje protivnika, i da li je revanš i „sportska osveta“ jedini način da se zadovolji oštećeni i da se dođe do pravde.

Kako se u ovom slučaju radi o borilačkom sportu, gde su zdravlje i život sportista direktno ugroženi (od 2000. godine do danas u profesionalnom boksu desila su se 33 smrtna slučaja), oduzimanje nečije licence, titule i novčane kazne ne mogu vratiti zdravlje i život oštećenom i ne predstavljaju adekvatnu naknadu za izgubljeno.

Kao što smo već pomenuli u tekstu, nakon sumnje da su prekršena pravila kojima se uređuje  oprema i način primjene zaštitne opreme u boksu, pokrenuta je istraga od strane CSAC (California State Athletic Commission).

Član Komisije i inspektor za atletska pitanja, Che Guevara, tokom istrage je vršio ispitivanje na konfiskovanom paru bandaža koje je Antonio Margarito planirao da koristi protivShane Mosley-a, i zaključio je da bandaže nisu kamenito tvrde („not hard as a rock“) ali jesu čvrste i tvrde („firm and hard“) što ih čini podesnim za nanošenje štete protivniku i dobijanje bespravne prednosti.

Komisija je jednoglasnom odlukom (7-0) oduzela licencu Antoniu Margaritu na godinu dana i njegovom treneru Javieru Capetillu, takođe je Margaritu izrečena kazna u iznosu od oko 100.000,00 USD (prema nezvaničnim podacima). Njegov trener Capetillo je preuzeo punu odgovornost i naveo da je „napravio grešku“ pri bandažiranju, a Margarito do kraja postupka nije priznao krivicu, već je naveo da nije bio upoznat sa namjerom njegovog trenera i da je mislio da su bandaže kao i svake druge sasvim u redu. Ova izjava je naišla na veliko negodovanje u svijetu boksa, pa su mnogi svetski bokseri i treneri (poput Manny Pacquiao, Freddy Roach,  i dr.) odgovorili da je prosto nemoguće ne osjetiti takvu razliku, te da bi to bilo isto kao kada bi šetali sa kamenčićem u cipelama a da ga ne osjetite.

Ovim je završeno pravno sankcionisanje u odnosu na počinioce prevare, međutim imajući u vidu da je profesionalni boks sport u kojem popularnost sportiste igra jako važnu ulogu kada je u pitanju zarada, Antonio Margarito je do kraja svoje karijere nosio ovo breme i bio žigosan u svijetu boksa.

Zaključak

Naprijed smo opisali samo neke od mnogih primjera iz sporta u kojima nije bilo moguće ostvariti povraćaj u pređašnje stanje, niti adekvatno obeštećenje za učinjenu štetu. Ovdje ćemo pomenuti i još neke popularne poznate primjere iz svijeta sporta, prije svega, Diega Armanda Maradonu i „Božiju ruku“ („Hand of God“) kada je priznat Maradonin gol postignut rukom protiv Engleske 1986. godine na FIFA svjetskom kupu, i Carlosa Kaisera – profesionalnog fudbalera čija je karijera trajala 13 godina bez ijedne odigrane utakmice, već je lažirao svoju slavu izmišljenim dokumentima, novinskim člancima i svojom harizmom.

Iz opisanih situacija jasno se može vidjeti nedostatak dosljednosti u izricanju pravnih sankcija sportistima koji se služe nedozvoljenim radnjama za pobjedu odnosno napredak u sportu. Dakle, iako je jasno da je u svim navedenim slučajevima došlo do „prevare“, kazne za ovakvo postupanje variraju od najtežih – oduzimanje titula, isključenje iz sporta, do toga da sankcije pojedinim sportistima nikada nisu ni izrečene, što svakako uvodi pravnu nesigurnost u sportsku oblast i predstavlja pitanje koje će vremenom morati da se uobliči i rješava na način da svi budu jednaki bez obzira na uspjehe i slavu koju u tom momentu imaju.

U svakom slučaju, bez obzira na neustaljenu praksu koja se tiče pravnih sankcija u sportu, ovakve situacije predstavljaju zanimljiv povod za diskusiju o sve značajnijoj ulozi prava i pravnih instituta u ovoj oblasti.

 

Izradili: Anja Tičić i Lav Lopičić

Back to top