Radi unapređenja efikasnosti parničnog postupka kao i usaglašavanja pravila sa evropskom pravnom tekovinom i međunarodnim standardima, te radi otklanjanja određenih nedostataka koji su proizišli iz primjene zakona, pristupilo se izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku. Kako je završena javna rasprava o Nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, to sam smatrala da je potrebno analizirati pojedina nova zakonska rješenja, a koja će biti od uticaja na praksu.
Prije svega, izmjenama i dopunama zakona je predviđena dopuna člana koji se odnosi na adresu lica kojem se moraju lično dostaviti određena pismena, a zbog problema koji se često javljaju u praksi zbog nedovoljne adrese. Novo zakonsko rješenje predlaže da se odredba dopuni na način da, pored toga što adresa mora biti tačna, sada mora biti i dovoljno određena.
Međutim, postavlja se pitanje na osnovu kojih parametara će sud procijeniti koja je to adresa ’’dovoljno određena’’, pa se nameće zaključak da će odgovor na ovo pitanje morati dati sudovi kroz svoje odluke.
Dalje, značajne izmjene su predložene u odnosu na institut povlačenja tužbe. Novim zakonskim rješenjem je predviđeno da tužilac može povući tužbu bez pristanka tuženog prije nego tuženi dostavi odgovor na tužbu, odnosno prije nego se tuženi upusti u raspravljanje. Određeno je i to da se tužba može povući i kasnije, sve do pravosnažnog okončanja postupka, ako tuženi na to pristane, dok važeći Zakon o parničnom postupku predviđa da se tužba može povući uz pristanak tuženog do zaključenja glavne rasprave. Uvedena je još jedna novina u dijelu koji se odnosi na povlačenje tužbe, te je predloženo da u slučaju da se tužba povuče nakon donošenja prvostepene presude, sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da je tužba povučena, te da je presuda bez pravnog dejstva i da se žalba odbacuje, a ako je prije povlačenja tužbe izjavljena žalba, sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da je tužba povučena, da je presuda bez pravnog dejstva i da se žalba odbacuje.
Nadalje, novina je predložena i u odnosu na institut smanjivanja tužbenog zahtjeva, pa je određeno da smanjivanje visine tužbenog zahtjeva predstavlja djelimično povlačenje tužbe za koje nije potreban pristanak tuženog, a o čemu sud donosi posebno rješenje.
Izmjenama i dopunama je predloženo i to da se zaključena glavna rasprava može ponovo otvoriti ako sud procijeni da se postupak može dopuniti i ako je potrebno važna pitanja razjasniti, a sve u cilju pravilnog i zakonitog odlučivanja.
Takođe, u članu 298 je dodat jedan novi stav koji predviđa da, ukoliko na glavnu raspravu ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten, smatraće se da je tužba povučena, osim ako tuženi ne zatraži da se ročište održi. Iz stava 4 ovog člana, koji u važećem zakonu predviđa da „Ako sa ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke, a uredno su pozvane, ili ako dođu na ročište ali se ne upuste u raspravljanje, ili se udalje sa ročišta, smatraće se da je tužilac povukao tužbu.“ se briše riječ neopravdano. Ovakva izmjena je unijeta radi ubrzavanja postupka ali i zbog činjenice da je sud u većini slučajeva onemogućen da cijeni šta je opravdan izostanak sa ročišta.
Izmjena je predviđena i u odnosu na postupak alternativnog rješavanja sporova, tako da više nije obavezno alternativno rješavanje sporova u svojinskim–pravnim sporovima ako je jedna od stranaka Crna Gora, Glavni grad, Prijestonica, odnosno opština.
Predviđeno je i to da se troškovi Zaštitnika imovinsko–pravnih interesa Crne Gore umanjuju i to na način što se troškovi postupka koji bi pripadali advokatu, umanjuju za jednu polovinu za stranke koje zastupa Zaštitnik imovinsko–pravnih interesa Crne Gore.
Značajna izmjena je predložena i u dijelu koji se odnosi na dozvoljenost revizije. Dodata je nova tačka, te je predloženo da se može izjaviti revizija i u sporovima u odnosu na koje je određen zastoj postupka u smislu člana 283b Zakona o parničnom postupku, a koja odredba predviđa: „Ako je sudu podnesen veći broj tužbi u kojima se tužbeni zahtjevi zasnivaju na jednakom ili sličnom činjeničnom stanju i istom pravnom osnovu, sud može nakon prijema odgovora na tužbe na osnovu jedne tužbe sprovesti postupak, a sa ostalim postupcima zastati do pravosnažnosti presude donesene po tužbi na osnovu koje je postupak sproveden.“ Ovaj predlog je dat kako bi se otklonilo različito donošenje odluka u postupcima u kojima se tužbeni zahtjevi zasnivaju na jednakom ili sličnom činjeničnom stanju i istom pravnom osnovu.
Čini se da su komentarisane izmjene nastale kao potreba prakse za određenim detaljnijim rješenjima, pa u tom kontekstu smatram da će u dobrom dijelu olakšati vođenje parničnog postupka