U nastavku teksta slijede najznačajnije novine koje predviđa ovaj Zakon, u odnosu na ranije važeći.
Rokovi izmirenja novčanih obaveza između privrednih subjekata
Kao i raniji zakon koji je regulisao pitanje rokova izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama između privrednih subjekata, novi Zakon takođe predviđa da je rok izmirenja novčanih obaveza između privrednih subjekata 30 dana od nastanka dužničko-povjerilačkog odnosa.
Međutim, za razliku od ranijeg zakona, koji je predviđao da rok za izmirenje novčanih obaveza za pravno lice koje se razvrstava u kategoriju malo pravno lice ne može biti duži od 90 dana, kao i da se ugovorom može predvidjeti rok duži od 60 dana (ne duži od 90 dana, uz poštovanje dobre prakse i načela savjesnosti i poštenja, uz obavezu da dužnik, odnosno primalac isporučenih dobara, odnosno pruženih usluga, obezbijedi plaćanje u ugovorenom roku predajom povjeriocu bankarske garancije koja sadrži klauzule: „neopoziva“, „bezuslovna“, „naplativa na prvi poziv bez prigovora“, ili avalirane mjenice od strane banke kao oblik obezbjeđenja za naplatu duga), novi Zakon ne predviđa bilo kakvu mogućnost ugovaranja roka za izmirenje novčane obaveze između privrednih subjekata koji je duži od 60 dana.
Rokovi izmirenja novčanih obaveza između javnog sektora i privrednih subjekata
Shodno Zakonu, rok izmirenja novčanih obaveza između javnog sektora i privrednih subjekata je 30 dana od nastanka dužničko-povjerilačkog odnosa i za razliku od ranijeg zakonskog rješenja, ugovorom se ne može predvidjeti duži rok, osim u slučaju kada je dužnik Fond za zdravstveno osiguranje, odnosno korisnik sredstava Fonda za zdravstveno osiguranje kao i drugo javnopravno tijelo koje obavlja aktivnosti komercijalne ili industrijske prirode vršeći isporuku proizvoda i usluga na tržištu, a u kom slučaju taj rok ne može biti duži od 60 dana.
Osim navedenog, Zakon propisuje i da ako ugovorom između javnog sektora i privrednih subjekata nije ugovoren rok izmirenja novčanih obaveza, dužnik je dužan da bez prethodne opomene, izmiri novčanu obavezu u roku od 30 dana:
- i) od dana kada je dužnik primio fakturu, odnosno drugi zahtjev za plaćanje od povjerioca koji je ispunio svoju ugovornu obavezu, ii) od dana kada je povjerilac ispunio svoju obavezu (ako nije moguće sa sigurnošću utvrditi dan prijema fakture ili odgovarajućeg zahtjeva za isplatu ili ako je dužnik primio fakturu ili drugi zahtjev za isplatu prije nego je povjerilac ispunio svoju obavezu), iii) od dana isteka roka za pregled predmeta obaveze ako je ugovorom ili zakonom predviđen određeni rok za takav pregled, a dužnik je primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije isteka tog roka, u skladu sa ugovorom.
Zakon predviđa i da povjeriocu u ovoj vrsti komercijalne transakcije pripada kamata za kašnjenje sa plaćanjem nakon isteka roka propisanog ugovorom.
Posljedice kašnjenja sa izmirenjem novčanih obaveza
Kao i raniji zakon, novi Zakon predviđa da ako dužnik zakasni sa izmirenjem novčane obaveze, duguje povjeriocu bez ikakve opomene pored glavnice i kamatu za kašnjenje sa plaćanjem, pod uslovom da je povjerilac ispunio svoje ugovorne i zakonske obaveze, s tim što novi Zakon predviđa i dodatni uslov koji se odnosi na to da povjerilac nije primio iznos glavnice na vrijeme, osim ako dužnik nije odgovoran za kašnjenje.
Zakonom je precizirano da je stopa zakonske kamate za kašnjenje sa plaćanjem u komercijalnim transakcijama jednaka stopi zatezne kamate koja se primjenjuje za glavne operacije refinansiranja uvećane za osam procentnih poena, koju utvrđuje Centralna banka Crne Gore, a da se stopa zakonske kamate za kašnjenje sa plaćanjem u komercijalnim transakcijama utvrđuje dva puta godišnje, i to: i) za period od 1. januara do 30. juna, ii) za period od 1. jula do 31. decembra.
Međutim, iz ovakve zakonske formulacije je nejasno da li je stopa zakonske kamate za kašnjenje sa plaćanjem u komercijalnim transakcijama jednaka visini stope zakonske kamate propisane Zakonom o visini stope zakonske kamate (koji utvrđuje stopu zakonske kamate u visini osnovne stope zatezne kamate uvećane za osam procentnih poena, a osnovnu stopu zatezne kamate definiše kao stopu koju utvrđuje Evropska centralna banka za glavne operacije refinansiranja) ili je jednaka uvećanju stope zakonske kamate propisane Zakonom o visini stope zakonske kamate za osam procentnih poena.
U slučaju kada datum ili rok plaćanja nije određen u ugovoru, povjerilac ima pravo na zateznu kamatu nakon isteka bilo kog od sljedećih rokova:
−30 kalendarskih dana od dana kada je dužnik primio fakturu, odnosno drugi odgovarajući zahtjev za isplatu;
−ako dan prijema fakture ili odgovarajućeg zahtjeva za isplatu nije moguće utvrditi, 30 kalendarskih dana nakon datuma prijema robe ili usluga;
−ako dužnik primi fakturu ili odgovarajući zahtjev za isplatu prije nego što primi robu ili usluge, 30 kalendarskih dana nakon dana prijema robe ili usluga;
−ako je propisana procedura prihvatanja ili provjere, kojima se utvrđuje usaglašenost robe ili usluga sa ugovorom, na osnovu zakona ili ugovora, i ako dužnik primi fakturu ili odgovarajući zahtjev za plaćanje prije ili na dan kada se takvo prihvatanje ili provjera obavljaju, 30 kalendarskih dana nakon tog datuma.
Stopa zakonske kamate za kašnjenje sa plaćanjem objavljuje se na internet stranici organa državne uprave nadležnog za poslove finansija
Ostavite odgovor