Kako komuniciramo?

U eri digitalizacije i novih, naprednih tehnologija, kao i sve većih mogućnosti koje nam one pružaju, moramo se zapitati kako komuniciramo.
Razmjenjujući mejlove, a naročito, SMS poruke, često kraće postaje duže…. Da li ste primijetili da se brzina kojom živimo ogleda i u brzini kojom komuniciramo? Ranije smo slali poruku u kojoj napišemo sve što želimo. Međutim, više ni za to izgleda nemamo vremena, već cjepkamo poruke
na nebrojeno kratkih, koje šaljemo takvom brzinom, da ni ne stignemo da vidimo dobro šta nam je druga strana odgovorila?!

I onda, opet kraće postaje duže, jer moramo da se vraćamo na početak da bi čitali isto toliko, ili čak i više, kratkih odgovora koje smo dobili.
I tako, potrošili smo ipak mnogo više vremena na ovakav način ‘’brze’’ komunikacije. Da ne pričamo koliko nas to na dnevnoj bazi iscrpljuje, jer ovakvih komunikacija imamo svi, svakodnevno, sa više osoba. Ovo nije dobro čak ni u privatnim, drugarskim, porodičnim prepiskama, jer ne možemo uhvatiti suštinu i sigurno propustimo neke važne informacije. A kako nas tek vrebaju greške kad počnemo na ovakav način i poslovno
da komuniciramo? U neizmjerno velikom broju kratkih poruka nerijetko ne stižemo ni pročitati poruku koju smo dobili, a već pišemo novu ili odgovaramo na prošlu… i tako, desi se često da i u poslovnoj komunikaciji budemo ‘’izgubljeni u prevodu’’. Uz to, za mnoge riječi smo izmislili skraćenice, koje pored toga što osiromašuju jezik, često dovode i do zbunjivanja, pogotovo ako se komunikacija vodi između različitih generacija.
A ipak smo to prihvatili i to nam je postao uobičajen način komunikacije. O pravopisu i interpunkciji da i ne govorimo. Prestali smo i o tome da
vodimo računa. Moramo se boriti protiv skraćenica i skraćenog komuniciranja, jer to neminovno dovodi i do skraćenog razmišljanja, skraćenih zaključaka i odluka. Gdje nestade promišljanje, analitika, razumijevanje stvari? Ne smijemo dozvoliti da nam se, na ovakav način, a još uz sve veću upo trebu AI, mozak potpuno umrtvi. Za sve imamo ‘’nekog’’ ko razmišlja umjesto nas. AI, navigacije, i slične naprave nam diktiraju kuda i kako, jer bez njih više ne umijemo doći ni do nekog grada gdje smo već bili, već se oslanjamo na to kako i kuda će nas navigacija uputiti…
Znam da ovo novo doba donosi promjene u svim profesijama, ali pravnici ne smiju dozvoliti da lijepo pisanje, temeljno obrazlaganje i duboka analiza, bude zamijenjeno šturim i površnim informacijama i nekakvim kraticama. Sljedeći nivo je da kada postanemo manje pismeni, budemo naravno i manje ‘’usmeni’’. Lijepe pravničke govore i retoriku moramo njegovati i ne dozvoliti da nam ovo suludo vrijeme oduzme sve što smo učili i naučili i zbog čega smo, mnogi od nas, ovaj poziv i odabrali. Neka naše vještine ostanu naše i upotrebljavajmo ih da ne bi odumrle. Nećemo znanje na dugme, već znanje za koje ćemo se ipak malo pomučiti.
Čisto da ostanemo u formi.