Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o žigu je stupio na snagu dana 18.01.2023. godine, unijevši značajne novine u ovoj oblasti.
Ključni razlog za izmjenu i dopunu važećeg Zakona o žigu jeste usaglašavanje nacionalnog zakonodavstva sa zakonodavstvom Evropske unije i to konkretno Direktivom (EU) 2015/2436 Evropskog parlamenta i Savjeta o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima od 16.12.2015. godine.
Značajne novine koje donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o žigu, odnose se na: brisanje uslova da se žigom može zaštiti samo znak koji se može grafički predstaviti; proširenje liste apsolutnih razloga za odbijanje odnosno poništavanje žiga (u dijelu koji se odnosi na zaštitu tradicionalnih izraza za vina, garantovanih tradicionalnih specijaliteta i biljnih sorti); proširenja obima prava koje ima nosilac žiga u dijelu koji se odnosi na robu u tranzitu i pripremne radnje povezane sa korišćenjem pakovanja ili drugih sredstava; izmjene u postupku po primjedbama i prigovorima na registraciju žiga pred nadležnim organom; usaglašavanje sa odredabama Singapurskog ugovora o žigovnom pravu; izmjene postupaka za poništaj i ukidanje žiga, kao i promjenu organa pred kojim će se voditi navedeni postupci (sa suda na nadležni upravni organ); detaljnije uređenje postupka inspekcijskog nadzora i postupka uništenja privremeno oduzete robe i slično.
U nastavku ovog teksta ću se baviti izmjenama postupka za poništavanje i ukidanje žiga, jer se čini da će nova rješenja biti značajno i zanimljivo ispratiti u praksi.
Kako je to gore već pomenuto, izmjenama i dopunama Zakona o žigu su dodati novi članovi koji se odnose na postupak poništavanja žiga, dokazivanje upotrebe žiga u postupcima za poništavanje, kao i na samo pravno dejstvo poništavanja. Za postupanje u navedenom postupku, nadležan je upravni organ, koji će, ukoliko dođe do poništavanja žiga, promjenu upisati u odgovarajući registar i objaviti u Službenom glasilu. Ranije je za postupak poništavanja žiga bio nadležan Privredni sud Crne Gore, koji je, između ostalog, cijenio da li je žig čije se poništavanje traži istovjetan ranije registrovanom žigu, za istu vrstu roba, odnosno usluga za koju je novi žig prijavljen, te da li zbog istovjetnosti ili sličnosti sa robama, odnosno uslugama, koje žig obuhvata postoji mogućnost dovođenja javnosti u zabunu, zbog asocijacije na raniji žig.
Novinu predstavlja i to što se, umjesto tužbe (kako je to bilo predviđeno ranijim Zakonom o žigu), sada podnosi zahtjev za ukidanje registrovanog žiga. Sljedstveno tome, izmjenom člana 53 ranije važećeg Zakona o žigu, promijenjen je organ pred kojim će se voditi postupak ukidanja žiga, pa je sada, umjesto suda, nadležni organ dužan da donese odluku o ukidanju registrovanog žiga, odnosno, nadležni organ može da odbije zahtjev za ukidanje žiga. Takođe, dodat je i novi stav, kojim je propisano da se (pored razloga za ukidanje koji su tim članom propisani) prava nosioca kolektivnog žiga ukidaju u tačno predviđenim situacijama. Poslije člana 53, izmjenama i dopunama je dodat novi član koji definiše postupak ukidanja žiga.
Dakle, novi Zakon o žigu, pored ostalih, podrazumijeva promjenu organa pred kojim će se voditi postupak ukidanja žiga, pa je sada nadležnost za vođenje i odlučivanje u tom postupku „prešla“ sa nadležnog suda na nadležni organ. U tom pogledu postoje brojne okolnosti o kojima će nadležni organ morati da vodi računa prilikom donošenja odluke o ukidanju žiga. Stoga, taj organ se može suočiti sa određenim izazovima, budući da će u postupku ukidanja žiga, morati da savjesno i brižljivo ocijeni koji su to dokazi relevantni za utvrđivanje okolnosti stvarne i ozbiljne upotrebe žiga, te da li je žig stvarno korišćen u funkciji obilježavanja robe, odnosno usluga. Ozbiljnu upotrebu žiga, osim nosioca prava, može preduzeti i drugo lice, pod uslovom da se nosilac prava sa tim saglasi, a takva saglasnost postoji i ako žig koriste lica koja su pravno i ekonomski povezana sa nosiocem prava (to je najčešće sticalac licence ili sa nosiocem prava povezano privredno društvo).
Stoga, nadležni organ će, prilikom donošenja odluke o ukidanju žiga, odnosno procjenjivanja da li postoji stvarno korišćenje žiga, morati da ispita sve okolnosti i činjenice koje su od značaja za utvrđivanje da li je žig stvarno ekonomski upotrebljavan, te da li ta upotreba u ekonomskom pogledu garantuje stvaranje ili očuvanje tržišnog udjela na tržištu registrovanih roba ili usluga, kao i to da li postoji stvarna i ozbiljna upotreba žiga.
Ono što je značajno istaći, jeste i to da je izmjenama i dopunama Zakona o žigu, ukinuta obaveza nadležnog suda da pravosnažnu presudu kojom je ukinut žig, u cjelini ili djelimično, dostavi nadležnom organu i strankama u postupku, bez odlaganja, pa je u tom dijelu izostavljena obaveza, sada nadležnog organa, da odluku o ukidanju žiga dostavi strankama u postupku.
U svakom slučaju, i pored toga što će nadležni organ morati da sprovodi detaljan postupak utvrđivanja okolnosti za ukidanje i poništavanje, pretpostavka je da je cilj ove izmjene da se smanji obim poslova nadležnog suda, odnosno rasterećenje istog, te da se olakša pristup nadležnom organu kada je u pitanju mogućnost ukidanja ili poništavanja žiga. Svakako, biće zanimljivo ispratiti postupanje nadležnog organa u konkretnim situacijama, kao i snalaženje stranaka u istima, imajući u vidu da je postupak pred sudom znatno drugačiji od postupka pred upravnim organom.